Znakovi u liturgiji

Čovjek, uronjen u vlastitu tjelesnost, ograničenost i krhkost postojanja, ne dolazi do Boga mimo svijeta, ne preskače stvarnost koja ga okružuje niti ju zaobilazi u potrazi za nečim »višim«, nego upravo po punini te stvarnosti. Kroz znakove koji su mu bliski i...

Sakramenti

U liturgijskom životu Crkve sakramenti oblikuju prostor i zajednicu govorom znakova u kojima se na osobit način očituje Božja blizina što zahvaća čovjekovu povijest. U jednostavnosti vidljivih elemenata i izgovorenih riječi otvara se dubina otajstva u kojemu Bog...

Svjetlo kao znak Uskrsloga

U uskrsnoj noći liturgija oblikuje prostor i zajednicu govorom znakova, među kojima svjetlo progovara osobitom snagom. Iz tame u kojoj započinje vazmeno bdjenje, tame koja izoštrava pogled kako bi se jasnije uočilo značenje onoga što slijedi, budi se žar plamena koji...

Estetika i jednostavnost u službi otajstva

Odnos s Bogom u liturgiji uprisutnjuje se u vremenu i prostoru po znakovima koji pripadaju samome činu i određuju crkveni način prisutnosti pred svetim, dok se udioništvo zajednice oblikuje prema naravi slavlja. Slavlje se u tom obzoru razumijeva kao sakramentalno...

Sjedenje i stajanje u liturgiji

U suvremenom kontekstu obilježenom ubrzanim ritmom života, individualizmom i fragmentiranošću iskustva, osjetljivost za govor tijela često slabi, što se osobito očituje u gubitku razumijevanja liturgijskih gesta. Svakodnevna kultura pridaje sjedenju značenje...

Ime nad svakim imenom

U dahu vječnosti, u trenutku koji ne prestaje trajati, Bog silazi u svjetlosti što se tiho rađa iz krila noći, poput plamena koji grije, a ne sagorijeva. U krhkosti djeteta položenog u jasle, On izgovara sebe na način koji naš razum ne može obuhvatiti, ali srce može...