Četvrtak I. korizmenog tjedna

Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni *

jer mi se duša utječe tebi!

U sjenu tvojih krila zaklanjam se *

dok pogibao ne mine.

Vapijem Bogu višnjemu, *

Bogu koji mi čini dobro.

Nek pošalje s nebesa i spasi me, †

nek postidi one što me progone: *

neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

Ležim usred lavova *

koji proždiru ljudske sinove.

Zubi su im koplja i strijele, *

a jezik im mač je naoštren.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, *

slava tvoja nek je nad svom zemljom!

Mrežu namjestiše stopama mojim, *

stisnuše dušu moju;

iskopaše preda mnom jamu: *

sami nek u nju padnu!

Postojano je srce moje, Bože, †

postojano je srce moje; *

pjevat ću i svirati.

Probudi se, dušo moja! †

Probudi se, harfo i citro! *

Probudit ću zoru jutarnju.

Hvalit ću te, Gospodine, među narodima, *

među pucima pjevat ću tebi:

jer do neba je dobrota tvoja, *

do oblaka vjernost tvoja.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, *

slava tvoja nek je nad svom zemljom!

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, *

objavite je širom dalekih otoka:

»Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire *

i čuva ga ko pastir stado svoje!«

Jer Gospodin oslobodi Jakova, *

izbavi ga iz ruku jačeg od njega.

I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, *

da se naužiju dobara Gospodnjih:

žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, †

duša će im biti kao vrt navodnjen, *

nikad više neće ginuti.

Djevojke će se veselit u kolu, *

mlado i staro zajedno,

jer ću im tugu u radost pretvoriti, *

utješit ću ih i razveselit nakon žalosti.

Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo *

i narod svoj nasititi dobrima.

Velik je Gospodin, hvale predostojan *

u gradu Boga našega.

† Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, *

radost je zemlji svoj.

Gora Sion, na krajnjem sjeveru, *

grad je Kralja velikog.

Bog u kulama njegovim *

jakom se pokaza utvrdom.

Jer gle, složiše se kraljevi, *

navališe zajedno.

Čim vidješe, zapanjiše se, *

i zbunjeni u bijeg nagnuše.

Ondje ih trepet obuze *

kao muka porodilje,

kao kad vjetar istočni *

razbija brodove taršiške.

Što smo čuli, sada vidimo: *

grad Gospodina nad Vojskama,

grad Boga našega – *

Bog ga utvrdi dovijeka.

Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote *

usred Hrama tvojega.

Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja *

do nakraj zemlje doseže.

Puna je pravde desnica tvoja; *

nek se raduje brdo Sionsko!

Neka kliču gradovi Judini *

zbog tvojih sudova!

Obiđite Sion i prođite njime, *

prebrojite kule njegove!

Pogledajte dobro bedeme njegove, *

promotrite mu potanko dvorove:

da biste kazivali budućem koljenu: *

»Takav je Bog,

Bog naš zasvagda i dovijeka! *

On neka nas vodi!«