Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica

Reče Gospodin Gospodinu mojemu: *

»Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane tvoje *

za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: *

vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama *

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina *

uza te su mladi ratnici«.

Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: †

»Zauvijek ti si svećenik *

po redu Melkisedekovu!«

Gospodin ti je zdesna, *

on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

Na putu će se napit iz potoka, *

visoko će dignuti glavu.

Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi: *

Gospodine, usliši glas moj!

Neka pazi uho tvoje *

na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, *

Gospodine, tko će opstati?

Al’ u tebe je praštanje, *

da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam, *

duša se moja u njegovu uzda riječ.

Duša moja čeka Gospodina *

više no zoru straža noćna;

više no zoru straža noćna *

nek Izrael čeka Gospodina.

Jer je u Gospodina milosrđe *

i obilno je u njega otkupljenje;

on će otkupiti Izraela *

od svih grijeha njegovih.

S radošću zahvaljujmo Ocu †

koji nas osposobi *

za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.

On nas izbavi iz vlasti tame *

i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,

u kome imamo otkupljenje, *

otpuštenje grijeha.

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *

Prvorođenac, prije svakog stvorenja.

Tȁ u njemu je sve stvoreno †

na nebesima i na zemlji, *

vidljivo i nevidljivo,

bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *

bilo Vrhovništva, bilo Vlasti:

sve je po njemu i za njega stvoreno: †

on je prije svega, *

i sve stoji u njemu.

On je Glava Tijela, Crkve; †

on je Početak, *

Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.

Jer svidjelo se Bogu *

u njemu nastaniti svu Puninu

i po njemu †

– uspostavivši mir krvlju križa njegova – *

izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.