Obraćenje sv. Pavla, apostola

Ja vjerujem i kada kažem: *

»Nesretan sam veoma.«

U smetenosti svojoj rekoh: *

»Svaki je čovjek lažac!«

Što da uzvratim Gospodinu *

za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja *

i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim.

Dragocjena je u očima Gospodnjim *

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga, †

tvoj sluga, sin službenice tvoje – *

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, *

zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim,

u predvorjima Doma Gospodnjega, *

posred tebe, Jeruzaleme!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, *

bilo nam je ko da snivamo.

Usta nam bjehu puna smijeha, *

a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo: *

»Silna im djela Gospodin učini!«

Silna nam djela učini Gospodin: *

opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše *

ko potoke negepske!

Oni koji siju u suzama *

žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući *

noseći sjeme sjetveno:

vraćat će se s pjesmom *

noseći snoplje svoje.

Blagoslovljen Bog i Otac *

Gospodina našega Isusa Krista,

on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim *

u nebesima, u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra †

prije postanka svijeta *

da budemo sveti i neporočni pred njim;

u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *

za sebe, po Isusu Kristu,

prema dobrohotnosti svoje volje *

na hvalu Slave svoje milosti.

Njome nas zamilova u Ljubljenome †

u kome, njegovom krvlju, *

imamo otkupljenje,

otpuštenje prijestupâ *

po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli *

zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem.

Obznanivši nam Otajstvo svoje volje *

po dobrohotnom naumu svojem

što ga prije u njemu zasnova *

da se provede punina vremenâ:

uglaviti u Kristu *

sve – na nebesima i na zemlji.