Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i crkveni naučitelji

Obvezatan spomendan

Bazilije se rodio iz kršćanske obitelji u kapadočkoj Cezareji god. 330. Naobražen i krepostan, posvetio se pustinjačkome životu, ali je godine 370. postao biskupom rodnoga grada. Borio se protiv arijevaca. Napisao je mnogo toga, osobito monaška pravila kojima se još danas vežu mnogi istočni monasi. Uvelike je pomagao siromahe. Umro je 1. siječnja 379. godine.

Grgur se također rodio 330. godine kraj Nazianza. Mnogo je putovao radi izobrazbe. Pošao je za prijateljem Bazilijem u samoću, ali je zaređen za svećenika i biskupa. Godine 381. izabran je za carigradskog biskupa, no zbog strančarstva u toj Crkvi povukao se u Nazianz, gdje je umro 25. siječnja 389. ili 390. godine. Zbog vrsnoće nauke i rječitosti prozvan je bogoslovcem.

Iz Zajedničkoga slavlja:

Pozivnik

Uzima se iz Slavlja pastira, osim ovoga:

Uzima se na početku prve molitve dana, to jest prije Jutarnje. Od jutarnje se izostavlja zaziv Bože, u pomoć mi priteci. Započinje zazivom Otvori, Gospodine usne moje, a pritom se na usnama palcem čini znak križa.

Uvodni zaziv

R.Otvori, Gospodine, usne moje.

O.I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Antifona

Ant.Dođite, poklonimo se Gospodinu, izvoru svake mudrosti.

Psalam

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Dođite, kličimo Gospodinu, *

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama, *

kličimo mu u pjesmama!

Ponovi se antifona

Jer Gospodin je Bog velik, *

Kralj velik nad svim bogovima.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

njegovi su vrhunci planina.

Njegovo je more, on ga je stvorio, *

i kopno koje načiniše ruke njegove.

Ponovi se antifona

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš, *

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

Ponovi se antifona

O, da danas glas mu poslušate:

† »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, *

iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Ponovi se antifona

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

i ne proniču moje putove.

Tako se zakleh u svom gnjevu: *

Nikad neće ući u moj počinak!«

Ponovi se antifona

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.

Ponovi se antifona

Namjesto Ps 95 (94) može se uzeti i drugi psalam:

© Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Zagreb

© Kršćanska sadašnjost, Zagreb