Služba kumova, kao znak zajedništva i brižne pratnje u rastu kršćanskoga života, očituje se na putu kršćanske inicijacije, gdje ljudska blizina postaje živući odraz nevidljive, vječne Božje ljubavi. Ona svjedoči neposrednu povezanost svakog čina bliskosti u vjeri s udioništvom u Božjemu spasenjskom djelu, otvarajući oči srca za neizmjernu ljepotu zajedništva u Kristovu životu. Od najranijih vremena Crkve, kum je živući znak vjerničke prisutnosti i učitelj u vjeri. Njegova je uloga podržavati novokrštenika ili krizmanika, usmjeravati ga i pomagati na putu spoznaje otajstava vjere. Liturgijska praksa Crkve prepoznaje kuma ne samo kao svjedoka jednoga čina, nego i kao trajnog suputnika na putu vjere. Njegova prisutnost u liturgijskim slavljima znak je da kršćanski život nije privatna stvarnost, već hod u zajednici.