Prigibajući koljeno pred Bogom, čovjek spušta tijelo i u tišini postaje svjestan da je njegov život od početka darovan. Ta jednostavna gesta tako prerasta u govor predanja. Zemlja koju dotiče koljenom podsjeća ga na vlastitu stvorenost i na duboku pripadnost Bogu upisanu u samo njegovo postojanje pa klečanje postaje trenutak u kojem čovjek cijelim svojim bićem prihvaća život kao dar i povjerava se Onomu od kojega ga je primio. U tom tihom spuštanju tijelo postaje molitva, a čovjek pred Bogom sabire svoj život i otvara ga njegovoj prisutnosti.