Čovjek našega vremena okružen je bezbrojnim glasovima. Dan započinje zvukovima koji ga bude i pozivima koji od njega nešto traže, a završava mnoštvom dojmova koji se talože u pamćenju, a da pritom ne uspijevaju pronaći svoje mjesto u dubljem smislu njegova života. Raspršen između obveza, susreta, briga i očekivanja, čovjek se lako navikne živjeti na površini stvarnosti, krećući se od jednoga poticaja do drugoga, od jednoga zadatka do sljedeće obveze, noseći u sebi tihu čežnju za mirom i nutarnjim skladom.