U liturgijskom životu Crkve sakramenti oblikuju prostor i zajednicu govorom znakova u kojima se na osobit način očituje Božja blizina što zahvaća čovjekovu povijest. U jednostavnosti vidljivih elemenata i izgovorenih riječi otvara se dubina otajstva u kojemu Bog daruje samoga sebe. Ono što se prima osjetilima ne zaustavlja se na pojavnosti, već upućuje na stvarnost koja nadilazi vidljivo i dotiče nutrinu, ondje gdje se rađa novi život.