U uskrsnoj noći liturgija oblikuje prostor i zajednicu govorom znakova, među kojima svjetlo progovara osobitom snagom. Iz tame u kojoj započinje vazmeno bdjenje, tame koja izoštrava pogled kako bi se jasnije uočilo značenje onoga što slijedi, budi se žar plamena koji polako mijenja doživljaj prostora i usmjerava pozornost vjernika prema otajstvu koje se slavi. Taj prijelaz iz tame prema svjetlu postaje govor vjere jer rasvjetljuje vazmenu noć, koja zahvaća cjelinu stvarnosti.