U nastojanju da toliko toga u životu izgradimo i sačuvamo vlastitom snagom, postupno otkrivamo kako smo ono najdragocjenije već primili. Samo naše postojanje počiva na daru koji nikada ne bismo mogli dati sami sebi, na Božjoj ljubavi koja nas je obuhvatila prije nego što smo mogli naslutiti njezinu blizinu. Vrijeme koje nam je povjereno, ljudi s kojima dijelimo svoje dane, neočekivane radosti pa i životne kušnje koje nas zateknu nespremne, podsjećaju nas koliko je krhko ono što ljubimo i koliko duboko u sebi nosimo želju da bude sačuvano. U toj se želji nazire otajstvo blagoslova i rađa pouzdanje da život, sa svime što nam je povjereno, ostaje u blizini onoga koji nas je u nj pozvao. Nijedan trenutak života nije toliko malen da bi ostao izvan dosega Božje ljubavi.