Sve što postoji ostavlja svoj potpis na ruhu vremena, premda nam se čini da naš život prolazi poput rose koja iščezava pred otvorenim vjeđama praskozorja. I dok dani prolaze u nama ostaje njihov tihi trag, sabirući proživljeno u pamćenje i noseći u sebi slutnju onoga što još dolazi. Upravo ondje, u dubini života koji se neprestano mijenja, Božja se blizina utiskuje u naše dane, ostavljajući u njihovoj prolaznosti nešto što vrijeme ne može izbrisati.