Sjedenje u liturgiji tako izražava stav slušanja, razmatranja i primanja. Biblijska slika učitelja koji sjedi i učenika okupljenih oko njega povezuje sjedenje s ozbiljnošću izgovorene riječi i raspoloživošću slušatelja. U liturgiji riječi sjedenje poprima značenje tjelesne otvorenosti prema Božjem govoru te postaje vrijeme sabranosti u kojem Riječ oblikuje slušatelja, prosvjetljuje njegov razum i dotiče srce. Stajanje u liturgiji izražava kršćansko dostojanstvo i uskrsnu svijest. Kršćanin stoji jer je po Kristu uspravljen i uveden u novi odnos s Bogom. Stajanje očituje stav naroda okupljenog pred Gospodinom kao liturgijske zajednice, svjesne da u liturgiji već sudjeluje u nebeskoj stvarnosti koju slavi i iščekuje. U tom smislu, stajanje nosi eshatološku dimenziju i usmjerava pogled od sadašnjeg slavlja prema njegovoj punini u kraljevstvu Božjem.