Koji put se netko žali da toliko ima posla da nema vremena sjesti. Nije to dobro. Kao što je za naš život važno disanje pri čemu udišemo i izdišemo zrak, jednako je važno održavati ritam rada i odmora, hodanja i sjedenja. Po tome smo ljudi. Što znači sjesti i sjediti? Pogledajmo. Isus je imao jedinstvenu ulogu: propovijedao je, činio čudesa, naviještao je kraljevstvo nebesko. Pa ipak je imao vremena stati i zastati, pomoliti se, sjesti i naučavati, susresti čovjeka… Jednom zgodom Isus »umoran od puta sjedio na zdencu«. Odmarao se. I za nas je važno stati, zastati i – sjesti. Ostati trenutak sam sa sobom, s bližnjima, bez jurnjave.
Važno je sjediti za stolom, dok blagujemo. U Isusovo su vrijeme – po rimskom običaju – čak ležali za stolom. Na početku objeda uvijek su izricali zahvalnicu Bogu za hranu koju su blagovali, tako da je za njih blagovanje bilo – bogoslužje. Blagovati smirena duha zahvaljujući Bogu! Važno je to naglasiti, jer se i u nas pomalo udomaćuje običaj da često napravimo sendvič i jedemo s nogu, pred televizorom, za računalom ili s mobitelom u ruci.
Nadalje, važno je sjesti i imati vremena za drugog čovjeka, pogotovo za ukućanina, zastati, sjesti, podijeliti svoje vrijeme s bližnjim, ostaviti na trenutak silnu užurbanost, ugasiti mobitel i televizor, pogledati se u oči. Sjesti. Svi mi žudimo za trenucima kada ostavljamo ono svakodnevno i mirno sjednemo i nađemo se kao ljudi koji imaju i vremena i ljubavi jedni za druge. Naši će nas bližnji cijeniti prvenstveno po tome koliko znademo odvojiti vremena i naprosto sjesti, naći se zajedno.