Scientia – conscientia
1. Nikada Crkva nije imala toliko stručnjaka, a time i knjiga, simpozija posvećenih Svetomu pismu. I nikada Božja riječ nije toliko odjekivala kao što odjekuje danas, ne samo u crkvama, nego još više po našim računalima, telefonima. I stvarni i virtualni svijet pun je Božjih riječi. No, kao da to mnoštvo naših riječi o riječima Riječi, Isusa Krista, sprječava da njegove riječi dopru do našega srca. Sveti oci razlikuju scientia i conscientia, s obzirom na odnos prema Božjoj riječi. Jedno je »znati« Božje riječi (scientia), a drugo je tako ih znati da one prodru u srce, da »s njima znamo živjeti« (con-scientia). Često se događa da upravo odveć znanja i odveć govora o Božjim riječima guši conscientia spram njih: što ih više znamo, time manje s njima i živimo. I ne samo to. Božje riječi darovane su nam da ih zakucamo u srce, da po njima spoznamo sebe, da postanemo svjesni sebe, da naša svijest postane Kristova svijest (conscientia se može prevesti kao svijest, savjest). A danas se dobiva dojam da događa suprotno: što više znamo Božje riječi, tim manje spoznajemo sebe, tim manje postajemo svjesni sebe i tim manje otimamo sebe sebi. Da, Božja riječ pretvara se u zrcalo naše moći znanja, spoznaje, retoričkih vještina. Stoga je potrebna razboritost i oprez: tim što netko zna Božje riječi, ne znači da s njima i živi. I još: možda baš zato što ih netko tako dobro zna, upravo zato manje i živi s njima. I još više: baš zato što s njima ne živi (conscientia), ne donosi više ni istinsko znanje o njima (scientia)! Često je zato bolje manje znanja o Pismu, ali više življenja s manjim znanjem o Pismu. I često upravo življenje s malenim znanjem o Pismu donosi veliko znanje o Pismu, a nadasve omogućuje drukčije znanje o Pismu.