Znakovi u bogoslužju: sakramentalna učinkovitost i molitvena izražajnost kao mjesto susreta vidljivoga i nevidljivoga

Kršćanska liturgija ne počiva na apstraktnim idejama, nego na Božjem djelovanju koje se čovjeku priopćuje u povijesti, tijelu, riječi i materiji. Zbog toga je pitanje znaka jedno od temeljnih pitanja liturgijske teologije. Čovjek, kao biće duše i tijela, duhovne stvarnosti prima i izražava po osjetilno dohvatljivim oblicima; stoga nije slučajno da se i Božje spasenjsko djelovanje u povijesti objave služi znakovima. Katekizam Katoličke Crkve ističe da je sakramentalno slavlje satkano od znakova i simbola te da njihovo značenje ima korijen u stvorenju, ljudskoj kulturi, događajima Staroga saveza i puninu objave u Kristu (usp. KKC 1145).