Koji puta smo svjedoci rasprava o tome mogu li vjernici na misi raširenih ruku moliti Očenaš, ili pak je li prikladnija pričest na jezik ili na ruku. Ipak, govor o našem bogoslužju ne bi se trebao svesti na liturgijske odredbe i rubrike. Što bi bilo bitno u našem bogoslužju? Koja bi bila njegova temeljna značajka? Kao polazište za razumijevanje iskonskog kršćanskog bogoslužja mogu nam izvrsno poslužiti riječi svetoga Pavla: »Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.« (Rim 12,1) Što bi to bilo duhovno bogoslužje? Što znači da bismo trebali svoje tijelo prikazivati kao žrtvu Bogu milu? Odgovor, naravno, nalazimo u Božjoj riječi.
