Liturgijska godina kao vrijeme preobrazbe
Sam pojam liturgijske godine, iako je danas uvriježen i općepoznat, razmjerno je novijeg datuma, a njegovo se širenje osobito povezuje s Prosperom Guérangerom i njegovim djelom »L’Année liturgique« u 19. stoljeću. Izraz »liturgijska godina« mogao bi na prvi pogled sugerirati neku vrstu crkvene inačice građanske godine i kalendara, odnosno raspored svetih dana koji bi stajao nasuprot onome što pripada redovitom, svakodnevnom i »profanom« vremenu. No takvo razumijevanje ne odgovara naravi liturgije. Liturgijska godina nije tek crkveni kalendar niti popis blagdana izdvojen iz stvarnog života vjernika. Premda liturgijska slavlja imaju svoje vlastito, obredno izdvojeno vrijeme, Crkva slaveći tijekom godine Kristova otajstva ne želi čovjeka izvući iz vremena u kojemu živi, nego upravo to vrijeme i njegovu svakodnevicu otvoriti djelovanju Božje milosti. Na taj način vrijeme, sa svim njegovim događajima, odnosima, radom, trpljenjem i nadama, može postati mjestom susreta s Bogom i prostorom preobrazbe čovjekova života.