Drugi vatikanski koncil u konstituciji o liturgiji Sacrosanctum Concilium naglašava da je Krist svoje djelo spasenja ostvario osobito po vazmenom otajstvu svoje muke, uskrsnuća i proslave te da to djelo nastavlja u životu Crkve, osobito u liturgijskom slavlju. U liturgiji se ostvaruje Kristovo svećeničko djelo, jer je on sam prisutan u svojoj Crkvi kada ona slavi sveta otajstva, osobito u sakramentima (SC 7). Sakramenti su stoga povezani s poslanjem Crkve koja u liturgijskom slavlju nastavlja Kristovo svećeničko djelo.
U tom svjetlu sakramenti zauzimaju važno mjesto u liturgijskom životu Crkve. Oni nisu tek obredi koji prate pojedine trenutke ljudskoga života, nego događaji u kojima se uprisutnjuje Kristovo djelo spasenja. U sakramentalnom slavlju Crkva ne ostaje na povijesnom spomenu Kristovog vazma, nego u njoj stvarno sudjeluje, omogućujući vjernicima da budu dionici milosti koja iz nje proizlazi.
Sakramentalni život Crkve stoga je nerazdvojivo povezan s Kristovim djelom spasenja. Iz njegova utjelovljenja, života, smrti i uskrsnuća proizlazi cjelokupna sakramentalna ekonomija. Sakramenti su vidljivi znakovi po kojima uskrsli Krist nastavlja djelovati u svojoj Crkvi i po kojima vjernici sudjeluju u njegovu spasenjskom djelu. Istodobno, sakramenti ne stoje kao zasebni, pojedinačni liturgijski čini, nego tvore povezanu cjelinu koja oblikuje kršćanski život. Oni prate vjernika od početka njegova puta vjere te ga uvode u zajedništvo s Bogom i s crkvenom zajednicom, očitujući dinamiku Kristova djelovanja u povijesti.