Iz tame u svjetlo, iz svjetla u život
Na prvim stranicama Biblije čitamo Stvoriteljeve riječi: »Neka bude svjetlost« (Post 1,3). Tim riječima započinje čas u kojem svijet izlazi iz neodređenosti i počinje se očitovati kao prostor reda, vidljivosti i smisla pa svjetlost u povijesti spasenja ostaje prvi trag stvarateljskoga otvaranja po kojem stvorenje prima lice (postaje prepoznatljivo i očitovano), mjeru (ulazi u poredak i sklad) i svoje mjesto (ima svoje mjesto pred Bogom i u stvorenome svijetu). U tom stvarateljskom činu otvara se prostor smisla u kojem stvorenje stoji pred Bogom sa svojim licem i svojim mjestom pa svjetlo na početku stoji kao tihi temelj reda koji će se u vremenu postupno očitovati. Ono otvara prostor u kojem svijet zadobiva red i sklad, a u tom se redu nazire smisao; zato svjetlost ostaje povlašteni znak očitovanja koji, i kada obasjava stvorenje, u sebi čuva tihu upućenost prema Izvoru iz kojega dolazi.