Estetika i djelatno udioništvo: ruho i predmeti u liturgijskom slavlju

Konstitucija o liturgiji Sacrosanctum Concilium Drugoga vatikanskog koncila donosi nova mjerila kada je riječ o estetici u liturgijskim slavljima: »Neka obredi blistaju plemenitom jednostavnošću, neka zahvaljujući kratkoći budu jasni, neka izbjegavaju nepotrebna ponavljanja te budu prilagođeni mogućnosti shvaćanja vjernika tako da im općenito neće trebati mnoga razjašnjenja« (SC 34). Isti princip naveden je i s obzirom na umjetnost, sakralno ruho i urese za koje nije prihvatljivo da odišu raskošnošću, nego plemenitom ljepotom i jednostavnošću. Liturgijski prostor i predmeti ne mogu imati nedostatnu, osrednju ili prividnu umjetnost pa se treba brižljivo paziti da u svojoj plemenitosti budu prikladni za liturgijska slavlja i da se po njima može ostvariti djelatno sudjelovanje vjernika (usp. SC 124). Koncil jasno ističe da estetika u liturgiji nije izvanjska karakteristika niti je izravno povezana s većom svečanošću ili ceremonijalnošću. Plemenita jednostavnost upućuje dakle na sklad i dostojanstvo, a njezina je svrha izgrađivanje plodonosnijeg eklezijalnog zajedništva i omogućavanje djelatnijeg udioništva vjernika u samom liturgijskom slavlju. Takvu ulogu imaju također liturgijsko ruho i bogoslužni predmeti u liturgijskom slavlju kojima posvećujemo pažnju u ovim razmišljanjima.