U skrovitosti otajstva krštenja, gdje voda dotiče zemlju, a dah Duha postaje dah čovjeka, događa se prvi susret neba i srca, tihi poljubac milosti kojim Bog budi novo stvorenje. U tome svetom doticaju vidljivoga i nevidljivoga započinje put kojim Bog u čovjeku oblikuje lice svoga Sina, darujući mu udio u trostrukom poslanju: svećeničkom, da svijet prinosi Ocu; proročkom, da svijet otvara Riječi; kraljevskom, da svijet ljubi služeći. Duh Sveti, onaj isti dah koji je nekoć lebdio nad vodama stvaranja, silazi u nutrinu čovjeka i utiskuje u njegovo biće pečat vječne pripadnosti Kristu – Pomazaniku, koji posvećuje da bismo i mi bili posvećeni, koji šalje da bismo i mi bili poslani, koji ljubi da bismo i mi ljubavlju živjeli.
Kršćanin, nošen tim neugasivim pečatom Duha, pozvan je da u svakoj riječi, u svakome dahu, u svakom činu svoje svakodnevice širi miomiris tog pomazanja služeći Bogu u molitvi koja diše zahvalnošću, navješćujući ga životom i svjedočeći ga u ljubavi koja se ne umara. Po Duhu Svetomu, koji je oganj i dah, voda i svjetlost, proročka snaga Kristova prelazi u život Crkve, u čijoj se tišini rađa glas koji nosi Boga, jer proročka služba ne nastaje iz buke riječi, već iz poslušne šutnje koja dopušta da Bog progovori.
U svijetu koji je izgubio sluh za šapat istine, proročka služba postaje čuvanje prostora u kojem tišina ponovno ima ‘glas tišine’ u kojoj se čuje Bog, koji šuti da bi bio blizak. Stoga, krštenje nije tek uspomena, nego živi izvor spasenja i tihi dodir Boga koji u nama uvijek iznova stvara početak. Kao kršćani, pozvani smo postati prostor te tišine, hram Riječi koja prebiva u nama, da bi u toj tišini srce ponovno prodisalo, a Duh zapalio ono pomazanje koje nikada nije prestalo gorjeti.
Stoga, proročka služba Crkve nije drugo doli nastavak liturgije neba u vremenu, hvalospjev Riječi koja se utjelovljuje, molitva što postaje život, šutnja iz koje se rađa svjetlo. U tom svetom prostoru susreta, gdje dah Duha dodiruje prah zemlje, čovjek, u poniznosti srca, u poslušnosti Riječi i vjernosti svakodnevice, postaje živo proroštvo Božje prisutnosti, hram Duha koji diše u svijetu.
Urednik