U zrcalu božanskog djelovanja u vremenu, pred nevidljivim izvorom života i tajnom vječnosti, jasno se otkriva duboka svijest o ulozi žena u služenju svetim otajstvima, onim istim otajstvima koja predstavljaju sveti prostor u kojem se čovjek, u poniznosti i vjeri, susreće s prisutnim Bogom.
U toj dinamici otajstvene stvarnosti Crkve, čiji je život neprekidno usmjeren prema punini zajedništva s božanskim, prisutnost ženâ zadobiva ne samo vidljivo, već i duhovno značenje jer, sudjelujući u proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj dimenziji Kristove službe, one na osobit način svjedoče o snazi utjelovljenja i uskrsnuća kao vrhunca otkupljenja i novog života u milosti.
Utemeljena na iskustvima prve Crkve, služba žena ostaje trajni poziv da Crkva u svakom vremenu prepozna i njeguje darove Duha Svetoga koji se ne vežu uz spol, nego se otkrivaju u raspoloživosti srca, u tihoj predanosti i neiscrpnoj želji za služenjem. Crkva, na svom sinodalnom putu, pozvana je ponovno otkriti glas koji se često gubio u povijesnim slojevima, glas žene koji nosi u sebi otajstvo neumornog svjedočenja, strpljive budnosti i tihe prisutnosti.
Liturgija, kao vrhunac crkvenog i osobnog života te mjesto gdje se vječnost susreće sa sadašnjošću, nije zatvoreni prostor zaređenih službenika u kojem vladaju oblici i pravila, nego živi organizam u kojem se ostvaruje zajedništvo, mjesto u kojemu svaki član Crkve, a osobito oni koji su pozvani na služenje, na puno, svjesno i djelatno udioništvo u svetim otajstvima, postaju svjedoci božanskog otajstva koje se razlijeva kroz sve aspekte zajedničkog života.
Tako ministerijalna služba žena u liturgijskom slavlju nije puko nadopunjavanje ili pragmatični odgovor na društvene izazove, niti puki doprinos estetskoj ili organizacijskoj dimenziji bogoslužja, nego duboko teološko očitovanje i izraz vjernosti Crkve prema Božjem planu spasenja, vidljivo ostvarenje duhovne plodnosti Crkve, koja u različitim karizmama i službama izgrađuje Tijelo Kristovo u vremenu i prostoru.
Otvarajući se s povjerenjem prostoru Duha, koji nadahnjuje nove putove vjernosti Evanđelju, Crkva prepoznaje znakove vremena te je spremna otvoriti prostor novim oblicima služenja i sudjelovanja, potvrđujući da je svaka služba poziv na ljubav, na darivanje sebe drugima, znak zrelosti zajedništva koje nadilazi strukture i svjedoči snagu Božje milosti u vremenu.
Urednik