Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove ili pod uvriježenim nazivom Tijelovo, jedna je od onih svetkovina u liturgijskoj godini koja je osobito draga vjernicima, prije svega zbog njezina teološkog utemeljenja Kristove prisutnosti na Posljednjoj večeri, ali jednako tako i zbog procesije koja je sastavni i nezaobilazni dio liturgijskog slavlja. Euharistijska procesija svetkovine Tijelova završni je obred kojim se zaokružuje euharistijsko slavlje Tijelova. Našu pažnju stoga privlači upravo ta stvarnost koja je jedinstvena u cijeloj liturgijskoj godini kao sadržajni dio te svetkovine, stoga bismo željeli osvijetliti one bitne povijesno-teološke smjernice koje su utjecale na razvoj i oblikovanje reda euharistijskih procesija nakon Drugoga vatikanskog koncila.
Čitatelju naglašavamo kako tema ovog članka nije govor o liturgijskim procesijama, što je bila tema Živog vrela br. 9 (2009), a koja je iznjedrila iscrpnu biblijsko-teološku pozadinu, nego liturgijska procesija kao sastavni i nužni dio svetkovine Tijelova. U tom pogledu smatramo važnim prije svega prikazati povijesnu dimenziju razvoja i oblikovanja iste procesije, potom teološko utemeljenje svetkovine Tijelova kroz euhološke liturgijske tekstove te promišljati o današnjim pastoralnim izazovima sa željom svjesnog i aktivnog sudjelovanja u liturgijskim slavljima.
Tijelovska procesija. Povijesni razvoj, teološko utemeljenje i pastoralni izazovi
Zlatko Vlahek