Teološka dimenzija predsjedanja
Predsjedateljsko mjesto u prostoru prezbiterija stoji gotovo neprimjetno, kao uobičajeno mjesto za sjedenje. Stolac je stolac. Gledamo ga očima navike. Možda djeluje neupadljivo, svakodnevno. Ipak, u njegovoj šutnji otvara se otajstvo. Tu Krist sjedi među svojima, ne da bi vladao, nego da bi služio; ne da bi bio uzdignut, nego da bi se spustio u samo srce zajednice.
Ovdje se očituje Božje djelovanje. Prostor ispunjen glasom Uskrsne radosti poziva zajednicu da slavi u punini liturgijskog otajstva. Ovo je mjesto svetog iščekivanja i susreta s Bogom. Njegova poruka nas podsjeća da put još traje, još nismo stigli do cilja, još čekamo ispunjenje. A ipak, već sada, u svakoj liturgiji, otvarajući se budućnosti, naziremo Onoga koji će jednom u punini zauzeti svoje mjesto u zajedništvu Crkve na nebeskoj gozbi ljubavi. Smješteno u središtu apside, ono nije puki predmet prostora. Otvara pogled na djelovanje Božje ruke i podsjeća Crkvu hodočasnicu da svaki trenutak zajedništva sudjeluje u ljubavi koja okuplja. (Vicenzo Gatti, Liturgia e Arte, 2001.).