Milan Dančuo
Ministerijalnost u Crkvi odnosi se na posebnu službu ili dužnost koju netko vrši u ime Crkve, osobito u kontekstu navještaja Božje riječi, slavljenja sakramenata i pastoralne brige za zajednicu. Pojam se uglavnom odnosi na zaređene službenike, ali u širem smislu obuhvaća i vjernike laike koji obavljaju određene službe u Crkvi poput lektora, akolita, kateheta i svih drugih koji sudjeluju u pastoralu, evangelizaciji, liturgiji i karitativnom radu. Iako vjernici laici ne pripadaju zaređenim službenicima, njihova služba je jednako važna u životu kršćanske zajednice. Posljednjih godina papa Franjo probudio je u Crkvi teološki i pastoralni interes o temi uspostavljenih službi kroz dva apostolska pisma u obliku motu proprija. Apostolsko pismo Spiritus Domini iz 2021. godine otvara mogućnost da žene prime službe lektorata i akolitata, a apostolskim pismom Antiquum Ministerium iste godine uspostavlja se služba katehete. Papa je skrenuo pozornost na laičku ministerijalnu službu s nakanom da njezino vršenje doprinese novom obliku poslanja Crkve. Velik interes izazvala je mogućnost da žene vrše službe lektora i akolita što je do tada isključivo bilo namijenjeno muškim vjernicima. Otvaranje ministerijalne službe za žene laike u liturgiji donosi niz osjetljivih pitanja. Najprije poziva na šire promišljanje o ulozi žena u Crkvi, zatim o odnosu između vršenja ministerijalne službe u liturgiji i sudjelovanja u upravljanju zajednicama. Na kraju, naznačuje se i prilično složeno pitanje pristupa žena zaređenim službama, naročito svetom redu đakonata. U ovim razmišljanjima dotaknut će se mjesto i uloga žena u Svetom pismu, potom pitanje liturgijskih službi žena u povijesti Crkve te na kraju teologija Drugoga vatikanskog koncila i nove pastoralne mogućnosti u današnjim crkvenim okolnostima.