Jedan od uobičajenih naziva koji su Isusu upućivali njegovi učenici, ali i drugi ljudi u evanđeljima jest ‘Učitelju’. Isusovo djelovanje bilo je raznoliko i obuhvaćalo je čudesna ozdravljenja i čudesa u prirodi, kao što je smirivanje oluje na moru ili hodanje po vodi, ali najviše njegovog javnog djelovanja bilo je posvećeno propovijedanju i poučavanju ljudi. Nekada su to bili samo njegovi učenici, te Isus koristi to vrijeme da ih uvede u tajnu svojega poslanja (usp. Mk 8,27-10,45). U drugim prilikama Isus se obraća svojim učenicima i širem slušateljstvu, te kao pravi učitelj zauzima sjedeći stav, ili slikovito ‘sjeda na učiteljsku stolicu’, te poučava mnoštvo koje ga pozorno sluša. Ova slika Isusa učitelja koji sjedi na učiteljskoj stolici, i nastavlja službu tumača Zakona, kao da odzvanja u Mt 23,2: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji.« U nekim starim sinagogama, kao što je sinagoga u Korozainu iz 2. st. poslije Krista, pronađena je počasna kamena stolica u koju bi sjeo učitelj Zakona i poučavao okupljenu zajednicu, a nazvana je ‘Mojsijeva stolica’. Nije slučajno što Isus zauzima sjedeći položaj u Mt 5,1-2: »Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:…«. Na taj način kao da evanđelist Matej želi reći da Isus sada izvršava svoju učiteljsku službu poučavanja Zakona Božjega. Ipak, u ovom slučaju Isus to ne čini u Sinagogi, već uzlazi na brdo, slično kao što je i Mojsije uzašao na brdo Sinaj kako bi primio Zakon Božji. Evanđelist Matej zapravo prikazuje Isusa kao novog Mojsija koji s autoritetom Sina Božjega tumači Zakon Božji.
