Na dan krštenja krštenik je postao svećenik, kralj i prorok. Molitva koju krstitelj izgovara prije nego što nam pomaže glavu krizmanim uljem kaže da nas sam Otac posvećuje krizmom spasenja da se »pribrojimo njegovu narodu i ostanemo udovi Krista svećenika, proroka i kralja za život vječni« (Red krštenja).
Krštenje nas je, dakle, ucijepilo u Tijelo Kristovo, koje je Crkva, i u Crkvi, među braćom i sestrama, pozvani smo živjeti i ostvarivati darove koje nam je Otac dao. Postali smo sudionici Kristova života i njegova poslanja, postali smo kršćani, to jest »pomazani« Duhom Svetim, pripojeni Kristu, koji je pomazani Svećenik, Prorok i Kralj.
Dar koji smo primili je isti onaj »munus«, odnosno karizma, služba, zadaća, poslanje samoga Krista na kojemu po krštenju i mi participiramo. Katekizam Katoličke Crkve to izriče sljedećim riječima: »Isus Krist je onaj kojega je Otac pomazao Duhom Svetim i učinio ‘Svećenikom, Prorokom i Kraljem’. Sav Božji narod sudjeluje u trojakoj Kristovoj službi i odgovoran je za poslanje i služenje što odatle proistječu« (KKC 783).
Tekst koji je pred nama nastojat će odgovoriti na pitanje što za nas znači i kako kao dio sveopćeg i ministerijalnog svećeništva možemo odgovoriti na dar, osobito proročku službu, koji smo primili pritjelovivši se mističnom Tijelu svećenika, proroka i kralja Isusa Krista. Da bismo odgovorili na dana pitanja potrebno je zaviriti u riznicu Božje riječi i crkvenih dokumenata.