Kršćanski smisao smrti promatra se kroz otajstvene događaje Kristove smrti i uskrsnuća. Vjernik na kraju svog života umire u Kristu i trajno se nastanjuje u Božjem kraljevstvu. Katekizam Katoličke Crkve naglašava da »dan smrti inaugurira za kršćanina, na koncu njegova sakramentalnog života, dovršenje novog rađanja koje je započelo krštenjem, konačno ‘suobličenje’ slici Sina Božjega što mu je dano pomazanjem Duha Svetoga, i sudjelovanje na gozbi Kraljevstva kojem je euharistija bila predokus, pa makar još treba proći kroz posljednja čišćenja da bi obukao svadbenu haljinu« (KKC, 1682). Kršćanski sprovod je liturgijsko slavlje kojim Crkva želi izraziti djelotvorno zajedništvo s pokojnikom i prihvatiti navještaj vječnog života. Sprovodna misa je središte vazmene zbiljnosti i kršćanske smrti. Crkva kao zajednica vjernika prinosi euharistijsku žrtvu Kristove smrti i uskrsnuća i moli da pokojni vjernik bude očišćen od svojih grijeha i njihovih posljedica te da bude uveden u puninu Božjeg kraljevstva. Po slavlju euharistije kršćanska zajednica nastavlja otajstveno zajedništvo sa svim pokojnim članovima sjedinjujući se s Kristom moleći za njih i s njima.
Pastoralne smjernice za oblikovanje misa za pokojne

Milan Dančuo