Ponedjeljak, 14. 4. 2025.

Veliki tjedan
Svagdan Velikoga tjedna

Psaltir

2. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Pusti je! Neka to izvrši za dan moga ukopa!

Čitanja:

Iz 42,1-7; Ps 27,1-3.13-14; Iv 12,1-11

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Tiburcije, Valerijan, Maksim, Zdravko

Prvo čitanje:

Iz 42,1-7

Vikati neće, glas mu se neće čuti po trgovima (Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije
Evo Sluge mojeg koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje!
Na njega sam svoga Duha izlio:
on će donijet pravo narodima;
vikati neće, neće bučiti,
glas mu se neće čut po trgovima;
trske napuknute prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti;
po istini on će donijet pravo,
neće sustat niti smalaksati,
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za naukom njegovim.
Ovako govori Gospodin, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodu na njoj,
i dah bićima što njome hode.
Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,
čvrsto za ruku te uzeh;
oblikovah te i postavih
za Savez narodu, za svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnja iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 27,1-3.13-14

Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:

Iv 12,1-11

Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
Riječ Gospodnja.