Ponedjeljak, 10. 2. 2025.

MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.

V. tjedan kroz godinu
Ponedjeljak, 10. 2. 2025.

Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik
Spomendan

ČITANJA:
od dana: Post 1,1-19; Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c; Mk 6,53-56

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Alojzije, Vilim, Vjekoslav, Vjeko

 

Prvo čitanje: Post 1,1-19

Reče Bog i bî tako.

Početak Knjige Postanka
U početku stvori Bog nebesa i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bî svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijele vode od voda!« – I bî tako! Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!« – I bî tako! Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more. I vidje Bog da je dobro. I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom, travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. – I bî tako! I nikne iz zemlje zelenilo, trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju. – I bî tako! I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.
Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c

Pripjev: Nek se raduje Gospodin u djelima svojim!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću kao plaštem!

Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,
iznad bregova stajahu vode.

Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!

 

Evanđelje: Mk 6,53-56

Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Riječ Gospodnja.