Večer Velikog četvrtka spušta svoj veo noći i obavija tišinom minuli dan. Sve se prilagođava njoj, dok ona tiho krade svjetlo i zarobljava ga u tamu novog trenutka. I još jedan dan, naizgled, prolazi kao svaki drugi, sve do trenutka kada zora svojim zrakama otvara vjeđe i započinje novi dan. Ipak, ova večer nije tek prolazna stvarnost u uobičajenim okolnostima. Ona je trenutak koji nosi vječni poziv na ljubav i služenje.
Otkupitelj svijeta, Krist Gospodin, ove večeri, dan prije nego što će podnijeti muku, ustanovio je svećeništvo po kojem se na svijetu trajno uprisutnjuje njegovo poslanje, žrtva i ljubav kojom nas je ljubio sve do smrti. Svećenici, nastavljajući njegovu službu, pozvani su biti živi svjedoci njegove ljubavi, služitelji svetih sakramenata i posrednici Božje milosti. To je poziv na predano služenje, kako bi Kristovo spasenje bilo očitovano svakom čovjeku, u svakome trenutku.
Na ovoj, Posljednjoj večeri, Krist se sagnuo do zemlje i oprao noge svojim učenicima. Ponizno služeći, pokazao je primjer beskrajne ljubavi koju Bog ima za svakoga od nas. Služiti znači ljubiti. To je ljubav koja se ne boji spustiti na koljena, ljubav koja je žrtvovana i koja se ne boji biti beskompromisna u svojoj poniznosti.
Kristov primjer poziva nas da u svakom čovjeku prepoznamo njegovu prisutnost, jer on je, kroz svoju neizmjernu ljubav, prisutan u svakom srcu.
Kroz svakodnevnu službu, kroz riječi koje izgovaramo i djela koja činimo, pozvani smo biti nositelji mira i ljubavi, kako bismo u ovom svijetu odražavali njegovu svjetlost koja pobjeđuje tamu. Kroz svakodnevnu službu, kroz naše riječi i djela, pozvani smo nositi Kristovu ljubav. Ta ljubav nije apstraktna; ona se živi u svakodnevnim susretima. To je ljubav koja se vidi u malim stvarima – u strpljivosti prema bližnjemu, u pomoći onome tko je u potrebi, u riječima utjehe onima koji pate. Svaka naša gesta, svaki susret, može postati Kristov čin ljubavi. Kroz euharistiju, kroz svećeništvo, Krist nas poziva da postanemo vidljivi nositelji njegove prisutnosti na zemlji. Svaki put kada pristupamo oltaru, postajemo dijelom njegovog spasenja, svjedoci njegove ljubavi prema svijetu.
Ova večer, kao i sve druge, nije samo prolazna stvarnost; ona nas podsjeća da, slijedeći Kristov put, postajemo živi odrazi njegove neizrecive ljubavi prema svakom čovjeku. Pozvani smo služiti, ljubiti, žrtvovati se, kako bi svijet prepoznao Krista u nama. Nek nas taj poziv na služenje i ljubav vodi svakoga dana, da svjetlom u sebi unosimo mir, dobrotu i spasenje.
Urednik