Fra Bernardin Škunca, član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, prvi pročelnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji te glavni urednik liturgijsko-pastoralnog lista Živo vrelo (1989.-2003.), preminuo je u nedjelju 22 prosinca 2024. u 88. godini života, 69. redovništva i 62. svećeništva u Splitu.
Bio je profesor liturgije i sakralne umjetnosti na Teologiji u Splitu i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru. Na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu predavao je liturgijsku duhovnost, dok je na Sveučilištu u Zadru poučavao predmet „Kultura duha“. Njegova predavanja bila su prožeta iskrenom ljubavlju prema liturgiji i umjetnosti, naslijeđenom iz obitelji i pretočenom u njegovo stvaralaštvo.
Kao plodan autor, fra Bernardin je ostavio bogat književni opus. Njegov roman Mirotvorac u Bolonji donio mu je prestižnu godišnju Nagradu za književnost i umjetnost August Šenoa Matice hrvatske 2008. godine. Među njegovim djelima ističu se i Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote, Ispovijesti Franje Asiškog, Svetost kao pjesma te njegovo posljednje djelo, Vjeropoj Riječi. Roman esej o fra Bonaventuri Dudi. Svojim radom uspješno je povezivao duhovnost, povijest i umjetnost.
Fra Bernardin bio je prvi pročelnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji sa sjedištem u Zadru te glavni urednik liturgijsko-pastoralnog lista Živo vrelo. Njegov rad u HILP-u značajno je pridonio razvoju liturgijskog pastorala u Hrvatskoj.
Fra Bernardin Škunca, član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, rođen je 1937. od oca Ante i majke Marije rođene Šonje, u Novalji na otoku Pagu. Odrastao je u ozračju katoličkih vrijednosti i obiteljske topline, zajedno s devetero braće i sestara. Već u ranoj mladosti osjetio je poziv na redovnički život, koji će obilježiti njegov životni put.
Školovanje je započeo na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru, a 11. kolovoza 1955. na Košljunu je obukao franjevački habit, simbol svoje potpune predanosti Bogu. Prve zavjete položio je 12. kolovoza 1956., a svečane zavjete, kojima je potpuno posvetio svoj život službi Gospodinu, 15. kolovoza 1959.
Unatoč poslijeratnim oskudicama i teškoj plućnoj bolesti, koja je prijetila da ga prerano zaustavi, fra Bernardin je snagom volje, ustrajnošću i molitvom završio studij teologije u Makarskoj te stekao diplomu na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Za svećenika je zaređen 15. travnja 1963. u Makarskoj, po rukama nadbiskupa Frane Franića, a svoju mladu misu proslavio je u rodnoj Novalji na staroslavenskom jeziku, svjedočeći zahvalnost i snagu svoje vjere.
Nakon svećeničkog ređenja, fra Bernardin je nastavio obrazovanje u Francuskoj, gdje je magistrirao pastoralnu liturgiju na Katoličkom institutu u Parizu, a doktorat je stekao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Boravak u Francuskoj omogućio mu je da produbi svoje znanje iz liturgije i sakralne umjetnosti, koje je kasnije s velikom predanošću prenosio studentima i vjernicima.
Cijeloga života fra Bernardin je hrabro nosio teret bolesti, koju je s poniznošću nazivao svojom „posebnom odgojiteljicom“, jer ga je naučila disciplini, ustrajnosti i strpljenju. Svoju svećeničku službu obavljao je s neiscrpnom ljubavlju, ostavljajući dubok i trajni trag među vjernicima i zajednicama kojima je služio.
Svoje posljednje dane proveo je u Samostanu sv. Ante na Poljudu u Splitu, neumorno pišući i stvarajući do samoga kraja. Preminuo je 22. prosinca 2024. u splitskoj bolnici nakon pogoršanja zdravstvenog stanja. Sa šezdeset i jednom godinom svećeničkog rada, fra Bernardin Škunca ostavio je neizbrisiv trag u duhovnom, znanstvenom i kulturnom životu, obasjavajući ga mudrošću, predanošću i ljubavlju prema svome pozivu.