Sakramente promatramo u okviru klasične definicije da su to vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti. Proširimo li gledanje vidljivih znakova na sakramentale, ili kako ih u hrvatskom još nazivamo, blagoslovine, moguće je na tom tragu izvući nekoliko daljnjih pitanja. Iz odnosa sakramenata i sakramentala, tj. blagoslovina, logično se nameće pitanje, posreduju li i sakramentali milost? Jesu li i oni vidljivi znakovi milosti? Svjesni smo da ova pitanja otvaraju široko teološko područje i dogmatike i fundamentalne teologije, stoga ćemo pokušati ostati u okvirima liturgijskih slavlja sakramentala. Na taj je način, držim, najjednostavnije shvatiti njihovu funkciju i stvarno značenje. Radi toga se neizbježno postavlja i pitanje definicije sakramentala. Značenje pojma, sakramental u jezičnom smislu jest koji odnosi na sakrament, koji je sličan sakramentu, poput sakramenta. Neki srednjovjekovni teolozi, vjerojatno htijući definiciju sakramenata ostaviti izričajno što cjelovitijom, za sakramentale kažu, ne da posreduju milost, već Božju naklonost i zaštitu. I ovakvim izričajnim načinima može se nazrijeti svijest o posebnosti sakramentala, i to tako da se ipak razlikuju od sakramenata. Sakramentali dakle posreduju Božji blagoslov i zaštitu – otud i hrvatski izraz blagoslovine, i prilagođeni su određenim životnim prilikama. Naravno i Božji blagoslov i zaštita, ulaze u okvire milosnoga djelovanja Božjega.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju.