Milan Dančuo
Konstitucija Sacrosanctum Concilium Drugoga vatikanskog koncila govoreći o važnosti liturgije u životu Crkve ističe da »u zemaljskoj liturgiji predokusom imamo udjela u onoj nebeskoj, koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici težimo, gdje zdesna Bogu sjedi Krist, služitelj svetišta i pravoga šatora; sa svim četama nebeske vojske pjevamo Gospodinu pjesan slave; štujući spomen svetih, nadamo se udioništvu u društvu s njima; iščekujemo Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista, dok se ne pojavi on sam, život naš, te se i mi s njime pojavimo u slavi« (SC 8). Euharistija je dakle sakrament kršćanske nade, kao što je i pisao sv. Pavao zajednici u Korintu: »Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe« (1Kor 11,26). Slavlje euharistije u sebi sadrži spomen na Kristovo djelo spasenja i postaje iščekivanje njegova dolaska u slavi.