Dostojanstvo liturgijskog prostora: Teološki okvir u kojem se susreću čovjek i Božja prisutnost
U suvremenom arhitektonskom diskursu, obilježenom fluidnim granicama između umjetnosti, funkcionalnosti i simbolike, tumačenje sakralne arhitekture zahtijeva temeljito promišljanje o njihovoj međuovisnosti i značenju. U tom kontekstu, oblikovanje liturgijskog prostora postaje iznimno složen izazov koji zahtijeva istodobno poštovanje tradicije i njezinu reinterpretaciju kroz suvremene arhitektonske jezike. Ključna karakteristika arhitekture današnjeg vremena jest pluralizam stilskih izraza, koji omogućuje dijalog između povijesnih formi i inovativnih pristupa. No, taj dijalog nije samo estetske prirode – on ima duboke implikacije na način na koji se svetost prostora artikulira i doživljava (Gaetano Chiurazzi, Il postmoderno. Il pensiero nella società della comunicazione, Torino, 1998.).